Karaula foto
Siniša | Toni Gojanović

O romanu

Ništa nas ne smije iznenaditi novi je roman Ante Tomića, autora hita Što je muškarac bez brkova. Ante Tomić ovoga puta napisao je jednu mušku priču sa služenja vojnoga roka. Storija iz karaule s jugoslavensko-albanske granice iz polovice osamdesetih godina dvadesetog stoljeća govori o nesretnicima zarobljenima u neljudskom stroju armije jedne komunističke diktature, o regrutima očajnima bez ljubavi. Oživjevši prošlo vrijeme i uhvativši se tabu teme Ante Tomić će vas u romanu Ništa nas ne smije iznenaditi iznenaditi, na svakoj stranici nasmijati, potresti i podsjetiti na sve što ste o vojsci čuli, doživjeli ili sumnjali.


Rekli su o romanu

U novom romanu Ante Tomića glavni je junak mladi splitski liječnik, Siniša Siriščević, koji 1985. "guli" zadnje mjesece u vojsci, u karauli na albanskoj granici. Jedan od načina na koji se brani od besmisla, slušanje je punk-rocka, a tu sklonost dijeli i sa svojim buntovnim prijateljem, beogradskim taksistom Ljubom Vrapčetom. Vojnici su svojevrsni zarobljenici karaule, ali tajanstvena bolest Sinišina poručnika Imre Nađa, odjednom otkriva ovom džombi neočekivane mogućnosti izlaska u grad, pa i upoznavanja poručnikove žene, Mirjane, koja mu ubrzo postaje ljubavnica... Za razliku od Siniše, koji samo broji dane do povratka kući, Ljuba Vrapče neprekidno smišlja subverzije: njegov će sukob s pukovnikom Nađem na kraju romana eskalirati u po život opasnu situaciju. Rukom zrelog autora, Tomić nas vodi u vrijeme koje nam se sada čini davnim, no zapravo ga dobro pamtimo (barem većina nas). Ova duhovita proza iz JNA, s nizom likova kojima ćemo se grohotom smijati, plastično nam ocrtava sirovost, ali i male gušte koje su sposobniji vojnici mogli proživjeti u najdosadnijih godinu dana u životu, a na širem planu dekadenciju i depresiju posljednje jugoslavenske petoljetke.

Milana Vuković Runjić

Kad tad svaki hrvatski muž osjeti potrebu da ispriča kako mu je bilo u JNA. Činimo to uglavnom u najneprikladnijim društvenim situacijama. Pa nas dame prekoravaju i kolutaju očima, a oni fini dečkići koji su se oslobodili vojske ili su u novije vrijeme služili istu perući prozore po đačkim domovima ili donoseći tetama u vrtiću paštetu iz dućana, drže kako su naše priče potpuno passé. Jebiga, možda su i u pravu ti prigovarači savjesti, ali ne možemo se ni mi tek tako odreći godina vlastitoga života, samo zato što više nisu u trendu. Ante Tomić je, kao u počast svim našim vojnim rokovima, ispričao tipičnu priču s tipskim likovima, koja se osamdesetih događa u jednoj karauli na jugoslavensko-albanskoj granici. Zabavan, duhovit i pomalo nostalgičan prema godinama naših najvećih životnih blesavosti, Tomić je zapravo obavio jedan važan posao. U vrijednu literarnu činjenicu pretvorio je nešto što bi, kao i veći dio naše kolektivne prošlosti, završilo u magmi povijesti i među ljepljivim lažima dnevne politike.

Miljenko Jergović

Prvi roman mi je bio gotovo vodvilj, a ovo je drukčije. Ozbiljnije, malo smiješno, malo turobno, malo sentimentalno, kako i inače zvuče sve muške priče o vojsci, u sitnu uru, kada se društvo malo podnapije. Svi smo čuli bezbroj tih priča, a mnoge su od njih, neovisno o njihovoj istinitosti, upravo prekrasne i zapravo je teško shvatljivo da nitko nije pokušao napraviti roman od toga. Moj roman je slučajno prvi. Ako bi u četiri riječi trebao kazati o čemu se tu radi, rekao bih da je to knjiga o seksualnim frustracijama u JNA.

Ante Tomić, Jutarnji list, 17.05.2003.

Tri godine nakon uspješnice "Što je muškarac bez brkova" Ante Tomić, ako je suditi već po samoj temi, ponovo napada domaće vrhove čitanosti i prodavanosti. "Ništa nas ne smije iznenaditi", naime, također je roman koji na svim svojim razinama pokazuje sklonost koketiranju s potencijalnim čitateljem, a njegova protočnost i duhovitost, istina nešto "utišanija" nego u "Muškarcu", posve sigurno jamče iznimnu komunikativnost s budućim čitateljima. (...) Uglavnom, nova knjiga Ante Tomića, jednostavan je, zabavan i iznimno čitak roman koji prvi romansira jedan od mitova muškaraca s prostora bivše YU. Tomićev je pripovjedni talent drugim roman definitivno potvrđen, kao i suvereno "zanatstvo"...

Jagna Pogačnik, Jutarnji list, 28.05.2003.

Nakon bestselera čije ime ni autor više ne može ni čuti ni napisati, "ništa nas ne smije iznenaditi" jedna je od nestrpljivije očekivanih knjiga, roman kojim Tomić potvrđuje supremaciju u klasi optimist. Priča iz sredine osamdesetih, iz doba vesele apokalipse socijalizma, s karaule na albansko-jugoslavenskoj granici gdje se susreću likovi iz svih dijelova SFRJ, danas će dijelu publike djelovati kao multikulturalno i ideološki egzotično, a drugom dijelu - nostalgično. Tomićeva simpatija za bavljenje različitim mangupima i blesanima i komički talent u ovom romanu, vjerojatno još jednom bestseleru, sjeli su u idealan ambijent.

K.L. (Kruno Lokotar), Playboy, lipanj 2003.

Roman Ništa nas ne smije iznenaditi vjerojatno će biti čitano štivo, ponajprije zbog neistrošenosti teme. I u zanatskom smislu to je uglavnom vrlo solidno građena proza s dobrim dijalozima i stilski vrlo "uredna". Ova knjiga svakako je iznad našeg prosjeka.

Strahimir Primorac, Večernji list, 24.05.2003.